Nevećinske zajednice na Kosovu, uključujući Srbe, Rome, Bošnjake i druge, i dalje se suočavaju sa diskriminacijom, socio-ekonomskim problemima i nedostatkom političkog predstavljanja, uprkos postojećem zakonskom okviru. Srpska zajednica dodatno trpi zbog bezbednosnih izazova i gubitka pristupa osnovnim uslugama, dok LGBT populacija ostaje marginalizovana i često bez institucionalne zaštite. Posebno je težak položaj LGBT osoba u srpskim sredinama, gde strah od osude često vodi ka potpunoj nevidljivosti. O svemu ovome je u podkastu Glas Kosova istakla bivša zamenica kosovskog ombudsmana Marija Radulović.
„Svaka zajednica ima različite probleme, ali su socio-ekonomski problemi zajednički svim zajednicama. Ono što vidim je da do poboljšanja nije došlo, da se zajednice suočavaju sa problemima sa kojima su se suočavale i pre par godina, a pojedine zajednice imaju i dodatne probleme“, navodi ona.
Ističe da kad je u pitanju srpska zajednica na Kosovu bezbednost je u poslednjim mesecima postala jedno od ključnih problema. Prema njenim rečima, osim incidenata koji utiču na sigurnost, Srbi se suočavaju i sa gubitkom pristupa osnovnim uslugama koje su im ranije bile dostupne kroz sistem Republike Srbije.
„Dešavaju se određene stvari gde pristup osnovnim uslugama koje podržava Republika Srbija više ne postoji, a u kosovskom sistemu oni nemaju zamenu. Svi znamo o čemu se radi u smislu penzija, plata i svega ostalog“, objašnjava Radulović i dodaje da su usluge koje su građanima zagarantovane sada nedostupne.
Još jedan od dugogodišnjih problema sa kojima se suočava srpska zajednica na Kosovu jeste nepoštovanje Zakona o upotrebi jezika, posebno kada je u pitanju srpski jezik u institucijama, navodi ona. Posebno naglašava da se situacija po ovom pitanju godinama ne menja, što ukazuje na nedostatak političke volje da se problem reši.
Kancelarija poverenika za jezike na Kosovu osnovana je sa ciljem da nadgleda sprovođenje Zakona o upotrebi jezika i osigura ravnopravnu upotrebu službenih jezika u institucijama. Međutim, Radulović smatra da joj nedostaje nezavisnost.
„Nedostatak političke volje u smislu poštovanja Zakona o upotrebi jezika je očigledan. Bolje je da o ovome govori poverenik za jezike, ali verujem da bi se složio sa mojom konstatacijom. Toj kancelariji nedostaje određena vrsta nezavisnosti koja bi joj omogućila veću slobodu u delovanju. Ta institucija ima samo dvoje zaposlenih – dve fenomenalne žene – ali da li mislite da one mogu sve to da postignu same? Da bi institucija funkcionisala, potrebni su ljudi, budžet i podrška onih koji bi trebalo da pruže vetar u leđa svemu tome“, ističe Radulović.
Pripadnici romske, aškalijske i egipćanske zajednice, prema rečima Radulovićeve, i dalje se suočavaju sa diskriminacijom na nacionalnoj i verskoj osnovi, ali i sa problemima u pristupu obrazovanju i socijalnim uslugama.
„Rani brakovi i nasilje su ozbiljni izazovi za ovu zajednicu“, ističe ona.
Govoreći o položaju turske zajednice, ona naglašava da postoji ozbiljan problem sa pravom na upotrebu jezika.
„Do poslednjih izbora, turski jezik je bio prisutan na glasačkim listićima uz albanski i srpski, ali ove godine nije. Koliko god oni znali albanski ili srpski, kada im se ne ponudi usluga na maternjem jeziku, postavlja se pitanje koliko osećaju inkluzivnost i dobrodošlost“, kaže Radulović.
Bošnjačka zajednica i dalje se suočava sa problemom nedostatka udžbenika, dok Goranci, kako kaže, „stoje između dva sistema – srpskog i kosovskog, što im otežava svakodnevni život“.
Iako na Kosovu postoji pravni i institucionalni okvir koji bi trebalo da štiti prava nevećinskih zajednica, njihova primena i efikasnost ostaju ozbiljan problem.
“Činjenica da mi pričamo o probelima o kojima smo pričali pre 10 godina i dana danas jasno stavlja do znanja da tu prosto da u celom lancu instiucijaja neka karika je zakala i zakazuje”, dodaje ona.
LGBT zajednica na Kosovu – i dalje tabu, a u srpskim sredinama dvostruko teže
Iako se na Kosovu poslednjih godina više govori o pravima LGBT zajednice, ova tema i dalje ostaje tabu u društvu. Pripadnici LGBT populacije suočavaju se sa diskriminacijom, nerazumevanjem i često neprijateljskim okruženjem, kako u privatnom, tako i u javnom prostoru.
„Njihovi problemi i dalje su stigmatizacija od strane društva, od strane ‘obične’ populacije. Pripadnici zajednice koji nisu toliko izloženi medijima imaju problema sa stigmatizacijom, a ukoliko imaju konflikte unutar svoje porodice, ne postoji sigurna kuća u koju mogu da se sklone. Jedno vreme su ih slali u Albaniju, ali ni to više ne funkcioniše. Takođe, prisutna je i stigmatizacija od strane institucija. Bio je slučaj da su neki pripadnici gej zajednice bili napadnuti, a potom su imali loš tretman od strane policije – dakle, upravo oni koji bi trebalo da ih zaštite, ponašali su se loše prema njima“, navela je.
Ona naglašava da je nevidljivost LGBT osoba u srpskim sredinama dodatni problem, jer strah od osude često sprečava ljude da otvoreno govore o svom identitetu.
„Srpska zajednica je najčešće u ruralnim sredinama. Zamislite, čak i ako ste malo drugačiji po nekoj drugoj osnovi, vi ste tema razgovora tokom kafa. A zamislite tek kako je kada je u pitanju ova tema. To je bio tabu i dan-danas je, čak i u jednom delu stanovništva u Beogradu, a kamoli, recimo, u nekoj srpskoj ruralnoj sredini na Kosovu. Ko je onoga ko živi u ruralnoj sredini ohrabrio da izađe i da kaže to? To je rezultat i činjenjenja i nečinjenja – i institucija, i društva, i porodice, svega“, navela je, te dodala:
„Pripadnici ove zajednice iz redova srpske zajednice, kada osete potrebu da se nekome obrate za pomoć, odlaze u Beograd, jer se ovde još uvek ne osećaju dovoljno slobodno i dobrodošlo u Prištini. Pripadnici LGBT zajednice srpske nacionalnosti, prema informacijama koje sam ja dobila – iako to nisu zvanični podaci – ipak se osećaju slobodnije u Beogradu, Nišu i Novom Sadu“.
Prema njenim rečima iako postoje organizacije koje se bave pravima LGBT osoba na Kosovu, njihov rad je otežan upravo zbog društvenih predrasuda i nedostatka podrške od strane institucija.
Izvor: Medija centar Čaglavica