Opština Preševo se nalazi na jugu Srbije, u Pčinjskom okrugu, i obuhvata područje od 377 km². Prema poslednjem popisu stanovništva, opština ima oko 35.000 stanovnika, dok se procenjuje da je broj stanovnika nešto manji zbog migracija. Stanovništvo opštine uglavnom čine Albanci, a prisutne su i srpska i romska zajednica.
Ekonomska situacija u Preševu je izazovna, sa visokom stopom nezaposlenosti. Prosečan mesečni prihod je znatno niži od republičkog proseka, što ukazuje na ozbiljne ekonomske poteškoće.
Ova opština je bila centar sukoba tokom 2000-ih godina, između snaga bezbednosti Srbije i pripadnika Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca, što je dodatno uticalo na njen razvoj. Međutim, taj sukob prema rečima naših sagovornika nije uticao na međuetničke odnose između Albanaca, koji čine oko 95 odsto stanovništva ove opštine, i Srba kojih ima oko 4 odsto. Postoje i brojni primeri saradnje, druženja i zajedničkih društvenih aktivnosti.
Ovde u Preševu postoji, moglo bi se reći, jedinstven primer saradnje i zajedničkih vrednosti – lovačko udruženje čiji članovi dolaze iz različitih etničkih zajednica. Posetili smo ovo udruženje kako bismo istražili kako lovci, Srbi i Albanci, uspevaju da prevaziđu političke i etničke tenzije, te kako zajednički rade na očuvanju prirode i organizaciji različitih aktivnosti.
Lovačko udruženje „Fazan“ u Preševu postoji od 1955. godine i trenutno broji između 350 i 400 lovaca. Od tog broja, između 100 i 120 članova su Srbi.
„Odnosi među nama su dobri – lovimo zajedno, probleme do sada nismo imali uopšte, to kod nas u Preševu ne postoji uopšte. Idemo u vikendice, zajedno spavamo, zajedno lovimo, zajedno jedemo, do sad nijedan problem nismo imali“, kaže Riza Jusufi, predsednik Udruženja lovaca „Fazan“ u Preševu.
Iako političke tenzije između Srba i Albanaca postoje na širem društvenom i političkom nivou, posebno između Beograda i Prištine, među lovcima u Preševu to nije tema razgovora.
„Možda na mlađe generacije, ali na nas lovce u Preševu ništa baš ne utiče, niti će da utiče. Lov je lov, politika se vodi politikom, narod kao narod svojim radom i poslom, nas kao lovačno udruženje politika baš uopšte ne interesuje“, kaže on.
Lovci u Preševu ne dele samo strast prema lovu, već i dugogodišnja prijateljstva i međusobno poštovanje koje prevazilazi etničke razlike.
„Ja sam član udruženja od 1978. godine, što znači da sam deo ovog udruženja već 45-46 godina. Ja mislim da sam među najstarijima po stažu, iako ima starijih lovaca od mene. Prvo ja od sebe polazim, ja ne gledam da li je neko predsednik opštine, regiona ili bilo šta drugo – za mene su svi lovci kolege. Poštujem svakog, a i mene svi poštuju“, kaže Nenad Nikolić, jedan od dugogodišnjih članova Udruženja lovaca „Fazan“.
Druženje i međusobno poštovanje se, kako kaže Nenad Nikolić, osećaju i tokom lova.
„Evo ja recimo idem nekad, grupa ide, pa neko ne može da krene. Ja odem, bez obzira što su Albanci, vidim spremili, naložili vatru. Uvek me pozovu da sednem sa njima, da pojedem nešto, da se počastimo, ponude uvek ili da nazdravimo rakijom, vinom ili nečim što imaju kod sebe. Nikada nisam osetio da me neko pogleda loše ili da mu u pogledu vidim da nisam poželjan. Isto tako, ni ja nikoga ne mrzim, sa svima sam drugar i prijatelj, i mogu da lovim sa bilo kim, sa svakim govorim, svakog poštujem, a hvala Bogu i mene poštuju“, dodaje Nikolić.
A šta je recept za takve odnose?
„To može da potiče samo iz kuće, iz porodice kad su odnosi dobri. Ako očekujete da će neko sa strane rešiti odnose u vašem mestu, to neće funkcionisati. Mi u Preševu živimo zajedno, i ne može nama da dođe neko nepoznat iz Beograda, kad je moj otac, na primer, bio zanatlija i radio i sa Srbima – u Preševu ne postoji ta mržnja prema nacionalnim manjinama – ni da smo je imali, ni da ćemo da je imamo. Svuda može da postoji neko kao pojedinac koji je to, ali što se tiče 100% do 90% po mom mišljenju i u ime predsednika udruženja lovačkog za ove četiri godine ja mržnju nisam video“, ističe Riza Jusufi.
I Nenad Nikolić tvrdi da zajedništvo sa komšijama potiče iz porodice.
„Radio sam u katastru 38 godina, i tu poznajem dosta ljudi, tu mi je rođen i otac i deda znači generacijski, evo što kaže malo pre predsednik lovačkog društva, njihovi stari i naši stari su se poštovali i mi se sad poštujemo“, kaže Nikolić.
Iako u Preševu Srbi i Albanci govore različite maternje jezike, komunikacija među lovcima nikada nije predstavljala problem.
„Znaju oni srpski, ja sad ne znam da govorim nešto dobro albanski, ali razumem kad govore, a i mogu ako zaglavim za neku reč koju ne razumem, lako se sporazumemo. Tu smo rođeni“, dodaje Nikolić.
Dok lovci u Preševu kroz decenije neguju međusobno poštovanje i prijateljstvo bez obzira na etničke razlike, slična slika je i sa mladima. Bilo da je reč o sportu, obrazovanju, kulturi ili zajedničkim projektima, mladi u Preševu sve više prepoznaju značaj međusobne saradnje i razumevanja.
„Mi od 2016. godine radimo na projektima koji su većinom fokusirani na mlade, ali imamo i projekte koji se bave pomirenjem i zajedničkom saradnjom mladih koji žive ovde. Prošle godine smo realizovali projekat ‘Međureligijska tolerancija’, koji je bio podržan od strane NDI. U okviru njega smo okupili mlade Albance i Srbe da zajedno diskutuju o problemima i mogućnostima za saradnju u budućnosti“, kaže Hedon Ešati, direktor Udruženja građana „Budi aktivan“.
Ipak, postoje i određeni izazovi u promovisanju saradnje među mladima, pre svega zbog jezičke barijere i nedostatka organizacija koje okupljaju mlade iz srpske zajednice.
„Mislim da u Preševu ne postoji nijedna nevladina organizacija koja dolazi iz zajednice mladih Srba, odnosno koja je osnovana od strane Srba, i to je jedan od problema. S druge strane, treba više da se radi na učenju srpskog jezika kao nematernjeg jezika za mlade Albance. Pre dve godine smo organizovali kurs srpskog jezika upravo iz tog razloga, mislim da više treba na tome da se radi i da se nađe način da se poboljša komunikacija i saradnja između mladih koji žive ovde“, objašnjava Eštati.
Iako je politika često tema podela, mladi u Preševu svakodnevno funkcionišu normalno, druže se i sarađuju.
„U Preševu odavno nema neki nacionalistički problem. Većina problema je političke prirode, a ljudi koji žive ovde, žive normalno kao u drugim mestima“, dodaje on.
Svi se suočavaju sa sličnim problemima, a jedan od najvećih izazova za mlade je nezaposlenost.
„Albanci koji žive u ovom gradu treba više da imaju ekonomskih investicija iz centralnih vlasti, na tome treba više da se radi, ali u suštini je okej, ljudi žive dobro, samo to ne funkcioniše malo. Treba nova radna mesta, treba da se mladi Albanci više integrišu u državne institucije“, dodaje Hedon Ešati, direktor Udruženja građana „Budi aktivan“.
Ipak, kada se razgovara sa mladima, njihova percepcija svakodnevnog života u Preševu deluje daleko jednostavnije i optimističnije.
Novinarka: Kako živite ovde, sa kojim problemima se mladi suočavaju?
„Pa mi nemamo nikakvih problema, idemo u školu i to je to“, navodi mladi građanin Preševa.
Novinarka: Kako su odnosi između Srba i Albanaca ovde?
„Između nas je sve dobro, slažemo se mi sa njima, oni sa nama“.
Novinarka: Da li ima primera da se družite, da idete na neka zajednička mesta ili da radite jedni kod drugih?
„Družimo se svi ovde. Svi zajedno, niko nikom ne smeta“.
I dok mladi u Preševu kažu da među njima nema problema i da se svakodnevno druže i sarađuju, stariji sugrađani potvrđuju da su takvi odnosi među zajednicama prisutni već generacijama.
„Super, odavno živim sa Srbima dobro, pitaj i Srbe, nemamo nikakvih problema ni oni sa nama ni mi sa njima“, kaže stariji građanin Preševa.
Novinarka: Ali u politici ima tenzija, da li se to odražava na građane ili građani ne gledaju politiku, već samo žele da žive normalno?
„Normalno hoće da žive, ne gledaju politiku“.
O životu u Preševu razgovarali smo i sa predstavnicima opštinskih vlasti. Najpre smo to pokušali sa gradonačelnicom, ali bezuspešno.
Iako smo se obratili gradonačelnici Preševa, Arditi Sinani, sa pozivom da podeli svoje mišljenje o svakodnevnom životu i problemima Srba i Albanaca u ovoj opštini, mogućnostima za međusobnu saradnju, kao i o odnosu centralnih vlasti prema ovoj većinski albanskoj opštini u Srbiji, nažalost, nismo dobili odgovor na naš poziv. Pitanja koja smo planirali da postavimo odnosila su se na ključne izazove sa kojima se suočavaju građani Preševa, međuetničke odnose, kao i konkretne primere saradnje između Srba i Albanaca. Takođe, zanimalo nas je kako gradonačelnica vidi ulogu lokalnih vlasti u promovisanju zajedničkih interesa, kao i kakav je odnos između lokalne samouprave i centralnih vlasti kada je reč o rešavanju socio-ekonomskih problema i unapređenju životnih uslova u Preševu.
S obzirom na to da gradonačelnica, kako nam je rečeno, nije imala vremena za intervju, odgovore na ova pitanja dobili smo od njenog zamenika, Ragmija Mustafe.
„Mislim da dosta zajedničkih problema ima u opštini Preševo, jer Preševo se sastoji od preko 97% albanskog življa, a ostatak je srpska zajednica. Međutim, problemi koji su zajednički za sve građane uključuju manjak budžetskih sredstava, zbog kojih ispašta i ovih 3% srpske zajednice, jer nema investicija od strane državnih organa u Beogradu“, kaže Ragmi Mustafa, zamenik predsednice opštine Preševo.
Prema njegovim rečima, jedan od ključnih pokazatelja finansijske nepravde prema Preševu jeste stagnacija transfera budžetskih sredstava iz Ministarstva finansija Republike Srbije.
„Od 2016. godine do danas, redovni transfer sredstava iz budžeta Republike Srbije to jest iz Ministarstva finansija je isti i poptuno isti 32 miliona dinara mesečno. Tako je bilo 2016. Tako je i danas uprkos što se bruto domaći proizvod Srbije svake godine povećavao između 4 i 5 odsto. To znači da bi budžet opštine Preševo, pri srazmernoj raspodeli svih opština u Srbiji, prvoi se nije desio srazmerno, a da jeste sada bi budžet naše trebao da bude najmanje 48 miliona dinara mesečno od vlasti u Beogradu, odnosno Ministarstva finansija “, dodaje on.
Navodi da „ograničena sredstva koja ova lokalna samouprava dobija iz Beograda utiču na sve segmente javnog sektora u Preševu“.
„I u prosveti, i u zdravstvu, Centru za socijalni rad, institucijama čiji je osnivač opština Preševo, i samoj opštinskoj administraciji. Tako da ovde nema posebnih sredstava ni za Albance ni za Srbe, tako da jedva živimo sa ovim sredstvima“, kaže Mustafa.
Mustafa ipak ističe da nisu svi problemi zajednički i navodi da se albanska zajednica u Preševu suočava sa specifičnim problemima koji ih stavljaju u nepovoljan položaj u odnosu na druge građane Srbije.
„Poseban problem za Albance postoji i to je jedna diskriminacija koja je apsolutno neprihvatljiva i koja se ne dešava nigde u svetu, pa ni u ostalim opštinama u Srbiji – brisanje građana iz civilnog registra, kojima se ne omogućava da više imaju ličnu kartu, pasoš, nikakva prava. Od čoveka se bukvalno pravi nevidljivi građanin, jer kada ne postoje dokumenta, ne može ni da se kaže da si iz inostranstva – postaješ neki ‘vanzemaljac’ koji nema nikakvu dokumentaciju. Ti ljudi ne mogu da prepisuju imovinu na svoje ime jer nemaju lična dokumenta“, ističe Mustafa.
Takođe, postoji problem sa statusom preminulih građana iz Preševa, Bujanovca i Medveđe koji su umrli na Kosovu.
„Od 2008. godine, svako ko je preminuo na Kosovu i dalje se vodi kao živ u srpskim matičnim knjigama. Čak ni mi kao lokalna samouprava u Preševu ne možemo da utičemo na matične službe da izbrišu te ljude“, dodaje Mustafa.
Sličan problem postoji i sa decom rođenom na Kosovu, koja ne mogu biti upisana u matične knjige u Srbiji, što ih automatski ostavlja bez državljanstva i osnovnih prava, dodaje on. Mustafa naglašava da lokalne vlasti u Preševu godinama ukazuju na ove probleme državnim organima i međunarodnim organizacijama, ali rešenja i dalje nema.
„Samo sa Kosova ne mogu da se upisuju, što stvara ozbiljan problem, posebno za Albance. Nismo čuli nikada da je neko od Srba ispisan iz registra civilnog društva u policijskoj stanici u Preševu, jer ima dosta Srba koji imaju državljanstvo i matične službe ovde, ali žive i rade u Vranju ili Nišu. Njima se to ne radi“, naglašava on.
Međutim, uprkos zajedničkim i specifičnim izazovima sa kojima se suočavaju, odnosi između građana su, kako navodi, ostali stabilni i korektni.
„Postoje određena mesta gde su koncentrisani isključivo Srbi, delovi gde su isključivo Albanci, ima i mešovitih naselja. Međutim, poremećaji u odnosima između građana, Srba ili Albanaca, do sada nisu zabeleženi – čak ni tokom ratova devedesetih. Sačuvao se uvek onaj odnos građanstva i komšije prema komšiji i apsolutno nije zabeležen nijedan incident ni u koje vreme“, dodaje on.
Dok u Preševu postoje brojne inicijative za međusobnu saradnju, unapređenje komunikacije i jačanje odnosa između Srba i Albanaca, lokalni mediji igraju ključnu ulogu u informisanju građana. Međutim, situacija na medijskoj sceni nije jednostavna – na teritoriji opštine funkcionišu isključivo albanski mediji.
„U opštini Preševo trenutno funkcionišu dve televizije i jedan radio. Ukupno tri medija. Portala ima dosta, ponekad ni mi ne znamo tačno koliko ih ima. Mi kao televizija imamo i portal TV Aldi. Osim naše televizije, postoji i TV Preševo, koja je privatizovana i u svom sastavu ima i radio, ali trenutno ta televizija nije toliko aktivna“, kaže Isuf Memeti, direktor privatne televizije “Aldi”.
Jedan od najvećih problema sa kojim se suočavaju mediji u Preševu jeste ekonomska održivost.
„Glavni problem u medijima nije samo kod nas, već u celoj zemlji, a posebno u manjim sredinama – problem finansiranja. Lokalni mediji ne mogu da funkcionišu bez podrške lokalne zajednice, pogotovo opštine. Do 2015. godine budžet opštine Preševo za informisanje je bio oko 25 miliona dinara, dok je u Bujanovcu iznosio 40 miliona dinara. Međutim, od 2015. godine naovamo, budžet je drastično smanjen, i sada se kreće između tri i pet miliona dinara, maksimalno. Od 25 miliona je pao na 5 miliona i sa takvim budžetom ne možemo da imamo kvalitetno informisanje kakvo je cilj postojanja lokalne televizije“, objašnjava Memeti.
Dodatni problem je, kako navodi, nedovoljna podrška iz republičkog budžeta.
„Maksimalan iznos koji smo ikada dobili bio je 800.000 dinara. To je smešno za jednu televiziju, svi znaju koliko je to troška i koliko je televizija skupa ‘igračka’ što se kaže“, dodaje on.
I pored izazova, lokalni mediji u Preševu i dalje igraju važnu ulogu u informisanju građana, a određene priče koje pokrivaju izazivaju ozbiljan društveni odjek.
„Zavisi od teme kojom se bavimo. Jedna od tema kojom smo se bavili i koja je imala veliki odjek jeste brisanje građana iz registra, odnosno njihovo ispisivanje iz matičnih knjiga. To je veliki problem. Druga tema je nepriznavanje diploma studenata koji su fakultete završili u Prištini. Od 2016. godine naovamo, te diplome se u Srbiji ne priznaju, a veliki broj ljudi je završio školovanje i sada ima diploma koje ne mogu da koriste za zapošljavanje“, ističe Memeti.
Iako je na Kosovu jezička barijera između Srba i Albanaca čest problem, u Preševu je situacija nešto drugačija. Kao i njegovi sugrađani, i Memeti smatra da komunikacija između zajednica ne predstavlja prepreku. Međutim, ističe da bi bilo korisno uvesti dodatne obrazovne programe kako bi mlađe generacije bolje poznavale oba jezika, čime bi se dodatno unapredila međusobna saradnja i razumevanje.
„Što se tiče problema jezika i komunikacije sa drugim nacionalnostima, mi u ovoj generaciji ne vidimo taj problem. Navikli smo da komuniciramo na različitim jezicima. Ako razgovaramo sa Srbima – govorimo srpski. Ako razgovaramo sa Romima – takođe koristimo srpski, jer većina njih taj jezik razume. Ima i Srba koji odlično govore albanski, tako da se lako razumemo. Što se tiče komunikacije, nemamo nikakvih problema“, objašnjava Memeti.
Jedan od najvećih problema u Preševu jeste odlazak mladih, koji sve više ne vide perspektivu u ovom mestu.
„Razlog je što nisu uključeni u republičke institucije, ne gledaju se kao ravnopravni građani. Ne mogu da konkurišu za posao na republičkom nivou, u nekom ministarstvu ili državnoj instituciji, njihove šanse su ograničene na rad u lokalnoj administraciji. Na nivou republike to ne dolazi u obzir i zato su izgubili nadu i zato odlaze odavde. Ako se ovako nastavi, za deset godina Preševo bi moglo da postane kao Medveđa”, zaključuje Memeti.
Iako Preševo, prema rečima sagovornika, nosi teret ekonomskih izazova i administrativnih prepreka, svakodnevni život građana pokazuje da su saradnja i međusobno poštovanje mogući.
Ovaj tekst je objavljen uz finansijsku pomoć Evropske unije. Za njegov sadržaj je isključivo odgovorna Katarina Marinković i taj sadržaj ni na koji način ne izražava zvanične stavove Evropske unije.